U lokalnoj povijesti infrastrukturnih građevina rijetki su izboji čija arhitektonska ambicija stoji ravnopravna utilitetu – spomenimo Denzlera, Krstulovića, Gotovca, Šosteriča... Genealogiju obogaćuje nedavna realizacija kompleksa vodospreme u Zaboku autora Svebora Andrijevića i Jasne Zmaić. Ipak, ona je istovremeno i iznimka zahvaljujući svojem neuobičajenom programu, svojevrsnoj dodanoj vrijednosti potaknutoj pak ambicijom naručitelja. Uprava Zagorskog vodovoda imala je, naime, namjeru županijskim vodospremama dodati programski moment na prvi pogled kontradiktoran infrastrukturnom objektu primarnog značaja – javni prostor. Autori su tu namjeru uzeli kao polaznu premisu i utkali je u sva mjerila projekta te je nadogradili – proževši vodospremu urbanistički, vizualno i programski neposrednom i širom okolicom s kojima organički srasta – istovremeno ostavljajući primarnu ulogu rječitom.